Kad potamni sve sto vrijedi
i kad vrijeme hod uspori
svaka druga kad izblijedi
svjetiljka djetinjstva gori

Pa me ziblje, pa me njise
i daljinom svojom gori
nalik dugi poslije kise
svjetiljka djetinjstva gori

Ref.
Doma nasih sada vise nema
davno rasuli se nasi dvori
al´ k´o zvijezda iznad pustog trijema
ista svjetiljka djetinjstva gori

Pa se pitam, gdje to nesta
i tko mojim glasom zbori
jer, jos uvijek s onog starog mjesta
ista svjetiljka djetinjstva gori

Sto su snovi, sto je zbilja
kako uci u trag zori
iza bezbroj pustih milja
svjetiljka djetinjstva gori

Poznam njezin tihi plamen
kad pozelim, tu se stvori
jer, i sad, k´o vjecni znamen
svjetiljka djetinjstva gori

Ref. 2x