Hladno je, vani samoca s tugom druzi se
beton svira tuznu pjesmu kao da umire
mjesec svjetlost baca na prazne ulice
nocas gledam prazan grad, parkove, klupice

Tu i tamo koja pahulja padne na beton hladan
nista se ne cuje samo otkucaj sata
Jopa sam na svijetu, negdje daleko koracam
a Bozic je, al’ ja k’o da to ne shvacam

Zatvoren u mastu, vino tocim u casu
citam knjigu bezimenog pisca u mraku
lampice cudno svijetle k’o da topline fali
na boru igala nema, samo kuglica na suhoj grani

Sve nekako cudno je k’o u mracnim pricama
ja za mikrofonom i slijepac sto udara po tipkama klavira
svira tuznu melodiju, da dusu probije
sve nekako tuzno je, a Bozic je

Ref. 2x
Gledam grad cudan sam, k’o da je san
dok vani Bozic je
i ne znam kud i ne znam sta i ne znam da l’
ostat ce il’ proci ce

Vidim sretne, zagrljene, zaljubljene, teske
slike u glavi vrte se dok idem pjeske
prema gornjem gradu brojim poraze i greske
pa se spustim prema Banu da bi nas’o nekog negdje

Cesto vele, male stvari cine sretnim te
al’ sta to vrijedi kad te male stvari postanu prevelike
slike ne pisem, samo ih dubokom spremim
da ljudi ne vide svu tu tugu, mrznju, nemir

Koracam gradom, vjetar puste stalno
pjeva odu svome gradu, pored kolodvora glavnog
a ja k’o nekad sal, debela vesta, kaput, slusalice
u usima tiha pjesma

Prazna cesta, put u nepoznato
zasto Bozic samuje, valjda nebo zna to
opet onaj sljepac svira tuznu melodiju
da dusu probije, sve nekako cudno je
a Bozic je

Ref. 2x