Tugo moja, koliko vremena je proslo
odavno ne znam za radost
sto ja imam od tog da te kunem
kad ne mogu vratiti mladost

Kad ne mogu vratiti osmijeh na lice
vec se lijecim gledajuc u more
ljudi prolaze i pjevaju ptice
meni isti dani, noci i zore

Moj zivot je poput kratkog vica
u ogledalu gledam pjege i bore
pa uz pjesmu i prebiranje zica
pjevam da mi ne bude gore