On trune iznutra, a na njemu je smjesak
njega ne sluzi snaga, njega ne sluzi sreca
ali pamte ga stari, mudri dobri ljudi
malog sreca ne sluzi, ali uvijek se trudi

Njegov zivot bez cvijeca i bez zelene grane
vec k’o mali djecak, ima na srcu rane
misli da ce zacijelit’ vec kada bude velik
kada bude muskarac, kada nauci dijelit’

Ali on kad odraste, sve njemu bude jasno
ako dijeli to srce, onda platit ce masno
shvaca da je vec kasno, da ga nazad zeli
jer tek sad je sazn’o, da su zlo mu htjeli

Zivot isti k’o prije njemu je i nije
tuge uvijek s njim su, nisu nikad otisle
kad bi cure mu prisle, nesretne bi otisle
jer izjeda ga depra, uvijek bude potisten

Jer ga zivot ne mazi, njega stalno udara
on to ne moze trpit’, to ga mentalno smara
pa jos nema ni para, tada nema ni volje
skoro dodje do dna, al’ nada vuce ga gore

Jer je bistar u glavi, bira svoj put pravi
vidi svijetlo u tami, pozitivu ustvari
i jos jednom se dize iz tog mora problema
nadje vjeru u sebe, jer je drugdje ni nema

Srecu je nas’o napokon, ide na bolje sve
prije im’o samo tugu, sada nema vise nje
jer je bio borac pravi, jer je im’o svoje sne
zna da trud se isplati, tad isplatio mu se

Bio sretan jedan period, svugdje je tada letio
zracio pozitivom, svima ljubav uvijek djelio
spreman bio i krenulo na bolje, pa je lebdio
na oblacima iznad neba, to je uvijek zelio

Jer njegovo je nebo bilo imat’ zivot normalan
zdrav, ziv i mlad gazit sve pod svojim nogama
skroman, odan i sposoban, dobar, jos bolja osoba
proba, vidi, i on sad zna, zivot mu post’o poseban

Al’ k’o njemu u inat, treca sila ga zajebe
kad na ruzno ne racunas, ruzno racuna na tebe
unatoc svojoj dobroti, svojem trudu, nema mira
bio dobar ili los, nesreca te ni ne bira

Nesreca te ni ne pita tko si, sta si, ili gdje si
kao grom iz vedra neba, ona te samo zadesi
nije to zasluzio, razum gubi pa pobijesni
pokusava sve na silu, ponovo se vraca depri

Nis’ ne ide mu od ruke, snaga uma mu popusti
on se trudi biti vesel, nista lijepo da izusti
kad je tesko u zivotu njega i ljubav napusti
tad se vidi da l’ je prava, jer prava ljubav izdrzi

U njemu sve se slomilo, nema nista i boli to
toliko koliko ga voli tuga, neodoljivo
molio svojom molitvom, dobio, sto je dobio
a dobio je opet nista, kao niti odgovor

Prolio suze obilno, isusio k’o korito
borio se protiv sebe i taj poraz ga je odnio
al’ poraz smatra pobjedom, nesto novo je otkrio
probio lance, okove, kol’ko je se zarobio

On voli to, sada rijec tesko mu je prijatelj
dok pije zadnju casu, neku tuznu pjesmu svirajte
nervirajte sve ljude ali njega tad ne dirajte
ne pitate ni kako je, bar malo srama imajte

Da li da odustane, kada gusto je
jer unutra mu je pusto, sve frende pusto je
a kad’ puko je, u tom trenu pjesmu cuo je
sto je slus’o taj jedan covjek sto tek us’o je

Pjesma svirala je rijeci sto zaboravim da vrijede
prica o covjeku malom, sto prolazi kroz probleme
on izdrzat ce zbog zene, ne prolazi ih zbog sebe
i za dijete, zbog kojeg cvate kad zivot mu uvene

Taj osmjeh, taj zagrljaj, ta radost i toplina
zivi za dan kad ces zagrlit’ kcerku ili sina
zivot nekad sve ti daje, zivot nekad sve uzima
al’ odzivi ga do kraja, zbog onog tko tebe ima

Je li moguce nekoga voljeti vise od sebe

Valjda je
Jedna ljubav
Kasko