Zaljuljao vjetar
tisinom ravnicu
u kapi kise
sakrio se rat

Obasja jutra
u neki spokoj hladan
u daljinu negdje
polako mjeri san

Slomljenu granu
obasjalo sunce
sto rosom jutra
kolo tijela krije

Hraneci snove
u jednom gnijezdu praznom
promrzla ptica
svoje mlado grije

Ref.
Poleti pjesmo
opet nasim sorom
ponesi ljubav
radost smijeha svog

Sapni ime
onih kojih nema
sto sanjali su
svoj hrvatski dom

Poleti pjesmo
s molitvom za ravnicu
probudi suncem
zlatnog zita sjaj

Kas neka zvoni
tamburi u zicu
za sinove
di nebo cuva raj

Nosit’ ce vjetar
molitvu zvonika
do zadnje suze
sto je zemlja krije

U njoj su ljudi
sve do dusa bosi
u njoj majka
svoje cedo grije

Ref.

Za sinove
di nebo cuva raj