Stani mi u stope i moje cipele pronosaj
skini taj povez i gledaj mojim ocima
zaplovi u moru snova bezbojnih
i vidi sta znaci bit’ dijete devedesetih

Okusi strah, bol, mrznju i barut
i zivi u toj nadi da ce sutra ipak svanut
na sekund nosi teret mojih rana
dok grad ti sapce pricu jezikom oziljaka

Osjeti bol i na licu suze skorene
kad cijeli zivot jedes tudje ogriske
serem se na korice crvenog pasosa
ja sam ja, ne zivim pricu svojih staraca

Nemamo nikakav razlog gledati nazad
pa samo da vam kazem “Ne racunajte na nas”
nisam tad rasto, necu nista pricat
al kakav Kusta, kakav fildzan viska

Ref. x2
Crni leptiri su mrtvi
moje lipe ne cvatu
a neki novi klinci
odrastaju u paklu
zaboravio sam juli
a vozovi odlaze
zivim svoje vrijeme
a ne tudje utopije

Pored radija sam sjedio ko dijete
niko nije nameto svoje ploce i kasete
cuo rep zvuk i stisno crveno dugme
presnimivsi tako tamo neko Bijelo Dugme

Staroj nije smetalo “Ovo je sine tvoje vrijeme
suze nad prosutim mlijekom ne vrijede
ukljuci svoj mozak, idi dalje nego ja
zivi sad, ali iz proslosti uzmi sve sto sija”

Zgazene cikove i ugasene baklje
bacis u smece jer zivot ide dalje
drzi svoj plamen i na njemu radi marljivo
sve dok taj plamen, ne postane bljestavilo

Prije je bilo bolje, ali sta ja imam od toga
kad zivim u raljama svog vremena i prostora
baruta i otrova, lanaca i okova
je li za ovo proslost bila podloga

S ovim raspolazem i gradim svoj dvorac
necu nicije jucer, jer je nemoguce i vozdra
moja je drzava, pa kakva god da bila
imam ljiljane, Dzeku, tornjaka i piramida

Imam kurava i debila, cigana i psihopata
to znam, al ne znam, gdje je nestala petokraka
noz pod grlo mi je od zivota samo okrajak
to znam, al ne znam, gdje je nestala petokraka

Ref. x2