Ne ulazim u rasprave nego pustim ih da nastave
onda stanem gdje sam sad, tu sva magija nastaje
prestali su veliki snovi, mastanja i ludilo
u zadnjih par godina puno beat-ova se ubilo

Svega se skupilo, sad se sami sebi cudimo
uz vrijeme, rad, strpljenje ovdje dospjeli smo sudbinom
bilo moje il’ Shtukino, to je suvisno i pitat
jer pokazali smo mnogima sta znaci bit ekipa

Jebes pricu svu, vise sam stek’o dusmana
nego sto sam im’o na radiju pustanja
period pun sranja, ali zivis za one sekunde
za one trenutke i za one ljude
sto ti donose kratki smijeh na lice i anuliraju sve suplje
ljubomorne i lazne price, lakse disem

Postao sam umoran od plitkih umova
laznih drugova i ni odakle izmisljenjih dugova
prestajem bit’ balavac, al’ ne zelim taj ishod
jer znam kol’ko mrze kad si formirana licnost

Slicnost je prednost, razmisljanje je prijetnja
dobrodosli u Sarajevo, grad medio-kriteta (nazalost)
postaje mi muka od bezrazloznih poteza i spustanja drugih u svrhu lijecenja kompleksa

seljacka radost i jadnice bez mozga sto zele sjesti na stolice i princeza i drolja
nekad se zapitam je l’ mi mjesto medju njima
i hoce li me mijenjati vremenom sva okolina
nisam dobar svima, nisam nikad to ni htio
samo sam radio po svome i na sebi dio po dio

Dodje mi da okrenem glavu i ne gledam nazad
al’ jos uvijek mi je neodoljiv ponocni pogled na grad
to su ona svijetla sto me na pisanje podstaknu
i to je ta dzungla sto me naucila sve o opstanku

Tu sam vidio da ti je najbolja odbrana napad
i ovaj grad nije Teheran, ovaj grad je divlji zapad
nije bitno gdje, ovdje se svuda zlo koti
pa me ljudi pitaju sto mi treba tol’ki nikotin

Stavim rap na usi, pobjegnem na momenat
vratim se i shvatim da ovde nije vrijedan pomena
navik’o sam bit donji i cupat se do cilja
cak i puzat do vrha ako treba nemam stida

Mozda nisam bitan sad, al’ vrijeme ce razjasnit
ko su bili pravi a ko su bili lazni