Dan ko dan, nista posebno
ustajem lagano
tu iza ulice, pogledaj sa prozora
gledaj kako mašem ti sa usnama

Dok sutim ja, sutis i ti
to mi govori da se nebo u sivo oblaci
moje pjesme ne volis, a ja ih pisem za tebe
ovaj glas ne cujes, a zove te

Neka neveni ne venu
stavi ih u prozore
uvijek pratit cu tvoju sjenu
kad krenes na spavanje