Preko brda na prosinac peti
secu Krampus i Nikola sveti
jer do sestog moraju nam doci
nema za njih odmora te noci

Citaju po putu dnevnu stampu
sve ministre prouvcava Krampus
Sveti Niko tada u plac brizne
ostat ce prazne sve saborske cizme

Nikola sporo sece, namrsten i ljut
jer nitko mu platit nece
trosak za taj put

I pjeva – hej Krampuse, frende
i mi cemo hodati do zore
kada su vec na to
prisilili i nase profesore

Moj Krampus i ja u sred sabora
hrpa siba, nula darova