LukreciaNe ostavljaj me

U ponoć kad zazvone zvona
Opet će me tuga proganjati
Jer bit ćeš daleko od mene
Samo će nas rijeka spajati

Svjetla mog grada još sjaje
Zauvijek u mojim mislima
K’o rijeka kad teče u rijeku
Mi vezani smo trajnim nitima

Daleko od oka, daleko od srca
To su govorili svi
Al’ što si ti dalje, to meni si bliže
Vode ti svi putevi

Ne ostavljaj me, i budi tu kraj mene
Bez tebe meni nije lako živjeti
Ne ostavljaj me, i budi tu kraj mene
Znaš da te nikad neću prestat voljeti