Mato GrgicPougarski soko

Uletio sivi soko
sa Vlasica preko Ugra
spustio se Pougarju
da on vidi ima l’ koga

Nema nikog, samo pusta sela
nema sestre ni brata, da pjeva

Otisli su Pougarci
u svijet bijeli preko gora
vratit ce se brat i sestra
opet pjesme biti mora

Pjevat ce nam svoje pjesme stare
kao nekad iz mladosti rane

Igrat ce se kolo staro
i veselju nema kraja
pjevat ce se pjesme nase
pougarskog zavicaja

Opet pjesma Pougarjem ori
sastali se Pougarci moji