Ovo lici mi na strits
svijetla mi u oci blijeste
ali njezno, dolaze iz daljine s ceste
ja sam lagano pjeske
molim lijepo, ko je postavio tebe
da brojis moje greske, sta si reko
kad dopustio bi to
znacilo bi da brigom gasim pjesme
a pjeva kreten, cak i kad niko ne slusa rijeci lete
mislima pletem, bit zavedem
pitam tebe, jel’ zivot jeben
svak se na svoju pipu prazni
neki to rade po kazni
bola ne mozes sviju shvatit
stani, prodju sprodovi i svatovi
dok se dusa s dusom pomiri

Moraju proc’ nemiri u tintari
da srce pobjedi jer
nismo nikad svakom pravedni
nek oproste jer oprostim
sto vjetar otpuse, rijeka odnosi
nije bitno je l’ olos si
svejedno pokosi
nije bitno sto sta put donosi
covjek osto si
nek podnesu jer podnosim
nek odnesu jer odnosim
svoj dim ovim plucima ponosnim

Ref. 2x
Sto vjetar otpuse, rijeka odnosi
ja zelim ti i nadam se da dobro si
tamo gdje te ostavim
ko biciklo te naslonim, Amsterdam

U ovamo na sekund, samo poslusaj me
bacio sam u reku i prsten i pusku
samo furam dalje
samo da sam usput vid’o
teskih stvari koje tonu manje
i svih tih noci gresnih
cepno koju drolju manje
kazu da sam srecnik, gospodin samopouzdanje
ali zivot kao da me stalno po vodu salje
znate osecaj, sve sto je bilo dobro
sad je polu sranje
na mom vozu kroz secanje
zaborav ko dorucak je

Ne mozes da predpostavis
sta sve mogu da ostavim
ledja okrenem i odlazim
da bi odleteo meni je dosta dim
nisam planir’o da se proslavim
da budem ispred ostalih
bude me njihovi kosmari
na ulici ponovo coskarim
u dzepovima sa ko znacim
po stekovima sa ko zna kim
necu da imam posla s tim
odlazim nikog ne pozdravim
svaki put sam 100 posto kriv
ali ja sam samo prosto ziv
samo znam trik kako da pesmu recima
pozlatim

Ref. 4x