Misio sam da me vise nista
nece moci iznenaditi, al’ nisam ja te srece
zivot laganin, cud i dlaku mjenja
dokazuje stalno da je pun inenadjenja

Koliko puta pomislim sve je sablon to je to
nema dalje sto bi-bi, gotovo je gotovo
al’ ne lezi vraze ko sto narod kaze
nesto novo uvijek ima da me klepi po usima

I dok monotonija lagano me ubija
dani sporo prolaze, klasicna dangubija
iz mrtvog ugla sjedim, iskra dusu zapali
iz mrtvog ugla pojavis se ti

Bez kucanja lagano mi ulazis pod kozu
u srcu zazimas kraljevsku lozu
a sta i da me pitas da li mi se svidjas
ja ne znam tacno da li te vidim il’ mi se prividjas

Ne znam iz kog razoga sam ostao bez daha
mozda od srece, a mozda i od straha
da te imam da te volim, pa da te poslje izgubim
samo mi je jos trebalo da se opet zaljubim

To jace je od mene, ja ne mogu da se borim
vezan sam za lomacu i cekam da izgorim
cekam da mi pridjes i u sebi Boga molim
da dodje taj trenutak da mi kazes ja te volim

Poceo sam da te sanjam, nerado se budim
jer shvatam da te nema, pa mi dodje da poludim
sta mi se to desava, ja ne mogu da vjerujem
da l’ te mozda volim ili samo pretjerujem

Stvari su se pomalo, otele kotroli
jos mi samo cvjetic fali, ono, voli me ne voli me
al’ uopste mi nije vazno sta ce da se desi
ne zanima me s kim si ne zanima me gdje si

Cujem te i vidim te i kad nisi tu
uzivam u tvoim ocima i u tvom pokretu
svud si oko mene, stano imam te pred sobom
moja dusa vise nije moja, opsjednu sam tobom
opsjednu sam tobom