Ni sad ne znam kako je dovedoh
one noci do studenske sobe
ni sad ne znam kako kraj nje legoh
bjese ljeto i na njoj malo robe

Sva pokisla od ljetnjega pljuska
niz lice se kotrljale kapi
tanka suknja kukovima uska
gladna kuja za kurjakom vapi

Ref.
A nije znala da sam pjesnik
i da moze u stihove moje
Asik Ajsa u najboljem dobu
udje u njih, bas kroz moju sobu

Strgoh suknju, docekase bedra
niz kicmu mi triput prodje jeza
skidoh bluzu, dotakoh joj njedra
jezik mi se u cvorove sveza

Na prozor mi bijese smokva sjela
netaknuta od veranja i kradje
cudila se sto je dozivjela
da vidi nesto i od sebe sladje

Ref.

Pricala mi kako zivi sama
muz joj radi za njemacku marku
novca ima, al’ joj ljubav treba
a ljuljala me kao more barku

Mozda i nije htjela
mozda i nije htjela da se da
tijelo joj vrelo, pogibija prava
a vani kisa pojacava

Kod komsije igrali su karte
cule su se psovke i galama
casovnik je svercovao sate
od prozora bjezala je tama

Zaspali smo onako postranacke
dok se zora zarila u licu
posle lude noci dubrovacke
cesto sanjam u polju zdrebicu

Ref.

Ta noc prodje, za njom mnoga ljeta
u onoj sobi ko zna ko sad zivi
lijepu Ajsu ja vise ne sretah
osta pjesma, jedan papir sivi

Kad ostane zivot bez kaputa
i u dusu zima se zavuce
kada starost vidi kraj od puta
sjecat’ cu se k’o da bijese juce

Ref.