Bjese ljetnje vece palo
sunce s neba odlutalo
i zaspao val
a na pjesku ispod stjene
grlio je nju i mene
neki topli zar, tihi maestral

Katkad tamo iz plave tmine
nad livadom od pucine
gledao bi nas
obasip’o nasa tijela
suhim zlatom svog fenjera
ljubio joj lik
svetionik, svetionik

A nocas me more pita
bas na istom zalu tom
u zagrljaju mjesto s kisom
zasto ne dodjoh sa njom

Ref. 2x
Kad god padne nocna tama
ona negdje mozda luta sama
koraci joj i ne znaju
da ja idem, da me sjeti na nju
na njen dragi lik, svetionik

Ref. 2x