Plati pice da ti pricu ispricam
o covjeku s kraja proslog stoljeca
kad su zemljom tekle suze, krv i znoj
a junaka bilo k’o u pjesmi narodnoj

Sloboda je zid s cvrstim vratima
a hrabrost je kljuc sto vrata otvara
bez pitanja otis’o je medju prvima
i nije ga bilo pet dugih godina

Ej procvala mi ruza kalemljena
zemljo moja suzom natopljena

Ref.
U kamenu slova pisu, stoje ponosno
navik zivi onaj koji zgine posteno
i zato ne bole rane, rane duboke
bole lazi i prevare, rijeci pogane

Kad se poslije svega kuci vratio
sto puta je rukom na se krenuo
krenuo pa stao, jer i kad nemas kud’
cekaj, Bog sve vidi i nije uzalud

Ej procvala mi ruza kalemljena
zemljo moja krvlju natopljena

Ref. 2x

Za ovakve stvari krivi smo i mi
jer smo na junake svoje pljunuli
i tu prica moja ne zavrsava
plati pice prijatelju, znam ih puno ja