Ne, ne volim
kad ljubav nestaje
u vrevi prepunog perona
u zadnjem stisku drhtavih ruku
kroz spusten prozor vagona

Ne, ne volim
suze u trenutku
kad vlak se vec pomalo mice
i sve one rijeci neizrecene
i sve nedovrsene price

Ref.
Al’ uvijek dodje kraj
zakletve lude i poneko pismo
jednom se mozda sretnemo opet
k’o da nikad se
k’o da nikad se sreli nismo

Zato ostani
nemoj me pratiti
i ne masi s prepunog perona
a ja cu vec ljubav isplakat’ svoju
u kutu nekog vagona

Ref. 2x