Tu su jos ostaci jela
prazne case i kruh nacet
sjena tvoga mekog tijela
ljubav koja moze pocet’

Prije nego sto me dirne
tvoja ruka svijetlo gasi
tvoje oci sad su mirne
raspletene tvoje vlasi

Ref.
I zar ima nesto ljepse
od tih veceri sto cvatu
tvoje ruke sve su mekse
na mom licu i na vratu

Kad se nase usne spoje
na toj postelji u mraku
tece vrijeme sto ga broje
spore kazaljke na satu

Tu su jos ostaci jela
razlomljeni kruh i krevet
ne raspremljen stol i zdjela
nesto sati, mozda devet

Neko vrijeme sto nas bistri
kad u vecer nasu udje
‘mjesto tvojih ruku cistih
vjetar ce pospremit’ sudje

Ref.