U ovo vrlo doba postmoderno
osjecam se nekako postmortemno
i ne trebas biti posebno bistar
da vidis da si cijenjen kada si filistar

Pozelis pobjeci iz svojih okova
frenetika zivota i monetarnih tokova
jalan i kivan spram kozmickog reda
ti ne vidis svjetlo s onu stranu beda

I cekas da ti se sreca osmjesi
samo jos nada u sutra te tjesi
na planeti robova, od maca snobova
nicice su padali svi sto su se nadali

I pun ti je kurac nosenja maski
tutora, ktitora i misljenskih paski
sa svakim danom sve ti je bliza
kleta sudbina malog od kriza

Iz pakla stvarnosti saljemo pusu
cutim se ovog svijeta posljednji karat
sad sam se konacno nasao na plusu
dok pandur pokazuje devet i kvarat