Bilo bi divno ostati u travi
zivjeti kao pcela ili mrav
s otpalog lisca se napiti rose
jedino o cvijecu imati stav

Bilo bi divno biti kao ptice
poput sjene vrisnuti kroz noc
krali bi skupa tek dozrelo grozdje
isli bi nebu, da ima takvu moc

A kad nam jutro svane
smokve bi jeli s grane
zaljubljeni docekali dane

Pusti me da mastam
dugujemo sebi svasta
zasluzili smo barem ovaj san

Bilo bi divno ne javiti se nikom
otici k’o da idemo po kruh
ostaviti svijetlo, rucak na stolu
jesmo li spremni na zadnji neposluh

Da nam bude zbilja
miris bora, zutog smilja
nazdravimo da ne umre nebo plavo

Pusti me da mastam
dugujemo sebi svasta
zasluzili smo barem ovaj san

Ta ra raj ra ra ra
ra raj ra ra ra
raj ra ra ra

Ta ra raj ra ra ra
ra raj ra ra ra
raj ra ra ra