Sjela je na cesti
rukom zasjenila sunce
i dugo gledala
u horizont

On je vozio kao lud
zatomivsi trnce
srce je tuklo
kao marsu na front

I, odjednom, uz oblak dima
zarezi masina
razvukla je osmijeh
i popravila vestu

Ukrast ce je, znade
za dispet svima
ravno u Zagreb
pa svojti u Pestu

Ref.
Uz njega je nikad
nije bilo strah

Zivot sa susjedima
on je izucio za sofera
sa stricem i strinom
sve su dijelili bratski

On je izopcen ´39
pred najezdom proletera
zavrsili tamo
gdje pricaju svapski

Dobili su kcer
jedne prosinacke noci
smotuljak dobrote
sto mirise na rosu

On je radio na Aresu
sivoj hamburskoj koci
a nocu je sanjao
da joj ljubi kosu

Ref.

Ona je pristavila kavu
posluzila kolace
nije bas svakoga dana
da je mjesec sijecanj

Tad je zazvonio telefon
bio je to jedan od brace
stara, zao mi je
nije imao srece

Otvorilo se more
progutalo je barku
potonuo je brzo
zajedno s Aresom

Naljutila se tada
na mjesecinu jako
svaki je ustap
mracio s Aresom

Ref.

Usnula je mirno
okruzena unucima
i sanjala cestu
vrucinu na Svilaji

Uz miris kadulje i benzina
u bijegu pred svima
brige postaju sitne
kao mrve sira na tavaji

Opustila se suncem
upijala zvuke
sva opijena
u ljetnom dezenu

Sklopila je oci
rasirila ruke
on je dodao gas
i zivot se odvrtio u trenu

Ref.