Misec je pun, more nemirno ka dusa
u ruci pice hladno, misli bjeze daleko

Za’ mi je sto ne mogu zivotu dati vise
probala sam al’ ne ide, vec uzeo je previse

Na licu osmijeh stoji, da sakrije sve boli

Disem samo kad se cuju pisme
rici tise prolaze kada knedla stisne
sutim, i stih za stihom pisem
jer kad volis dusom svom
rijetki razume pogledom

Vrime ovo nije za me
stisnem zube, idem dalje
radujem se tudjoj sreci
ka da moja opet cvate