Kad gledam ovaj svijet
i promisljam sto nudi
vec polako cudi me
sto nista me ne cudi
Kakav uzaludan trud
ako nitko se ne trudi
zasto barem jednom ne bi
pokusali biti ljudi
Zar nam stvarno samo ide
nizat’ nove poraze
zar nas stvarno nije briga
za one sto dolaze
Zar je moguce da uvijek
nam je netko drugi kriv
covjek ne postoji da bi
bio samoziv i samo ziv
Ref.
Zasto ne pokazemo djeci
da su uzaludni metci
da je miran san
Sve sto svaki covjek treba
odavde pa do neba
da je slobodan
Zasto si ne pruzimo ruku
da nas nikad ne odvuku
daleko od nas
Izmedju rijeci i tisine
straha i tastine
stanu godine
A nestanu za cas
Zar je stvarno moguce
samo zivjeti bez strasti
kada zivot baci kocku
uvijek znati gdje ce pasti
I zar bili su u pravu
kad su mi govorili
da zivot nije fer
i da prokleto je odrasti
Ref.
A nestanu za cas
Ref.
I nestanu, zato ne daj da nas
da nas opet sutra
jucer budi svakog jutra
Zato ne daj da nam
zatvaraju oci
da zivimo u samoci
Zato ne daj da nas
da nas opet sutra
jucer budi svakog jutra
Zato ne daj da nam
zatvaraju oci
da zivimo u samoci, ne daj