Niz mahalu jedan djecak prodje
pokraj kuce Ilde i Ahmeta
pogledase tuzni starci sto nemaju
dijete svoje
pozovi ga Ildo nama
oci su mu kao tvoje

Zdravo sine, kog’ od roda imas
glas starice stegla gorka sjeta
zivot ih je ostavio
da im tuga srecu dijeli
o, moze li jedna ljubav
dijete sebi da ne zeli

Hajde sine sa nama ostani
usreci nam makar dane kasne
mi nemamo dijete iz ljubavi
da ognjiste nase ne zagasne

Rukavima suze brisu
one kao kise liju
hvala sreco kada dodje
nesrecnima u avliju