Dok je tvoga djula ne gledam rubina
dok je tvoga vrata ne gledam jasmina
tvoje grudi moja pjesma ne pjevana
tvoje lice moja knjiga ne citana

Moji su dragulji mali prsti tvoji
sto je moje niko nesmije da osvoji
tvoja merdzan usta vise slasti daju
nego kevser vrelo u bozanskom raju

Miris sto ni behar, ni jasmin, ni ruza
ne imadu, meni tvoja kosa pruza
gazeline oci svaku cijenu gube
s’ pram ocima tvojim kad pospano ljube

I ja ti se Lejlo sad u milju budim
sto sam stvoren da te ponekad poljubim