Kraj bagrema prodjoh starog
sto opojni miris pruza
i pogledah na bokore
tek procvalih, zutih ruza

Ref.
Moj bagreme, ti i Mjesec sjajni
vi ste moja davna uspomena
jer na svijetu, niceg drugog nema
da me sjeti na stara vremena

Bagrem siri grane svoje
a Mjesec je gleda, blijedi
kako ona, svake noci
usamljena, sama sjedi

Ref.

Sa usana njenih, blijedih
tuzni osmijeh, Mjesec uze
a niz lice, nekad lijepo
potekose vrele suze

Ref.