Ref.
Pitam gdje smo mi, i nebo govori
al’ kad vidim ulicu i ne progovorim
jer nikad vise tu starih drugova krug
i sve sa nama kao da je uzalud

Sad pitam gdje smo mi, i nebo govori
al’ kad vidim ulicu i ne progovorim
jer nikad vise tu starih drugova krug
i sve sa nama kao da je uzalud

Nikog nema u kraju
gdje su moji drugovi osamnaestoga u maju
jos jedna godina gomila starih novina
dezertirala je rodbina sto se borila

Zar nakon svega da nikog nema
zar tako treba tebra da svako drijema
kao stari pas lavez, ti gubis glas nade
izdrzali svako sranje, svjedok si, grade

Kao da sam ranjen, jedva hodam starim krajem
suza pjesnika da kane rastopila bi kamen
mnogi ljudi mi fale, neki glume i dalje
svako lice je pokazao, maske su pale

Zar je preca kuja droga od milog brata tvoga
nikad poraz, nikad kolaps, samo borba
a gdje smo sada, kao da smo kisa u rijeci
al’ vjeruj mi, o vama pricat cu djeci

Ref.

Da li falim vama ja k’o sto falite meni
da l’ ti mali barem zna da smo zajedno jeli
mladi htjeli u Berlin, u glavi snovi, hoteli
a na ulici utoke, lanci, pitovi bijeli

Sada zato sjedim, dan za dan mi bjezi
svaki san mi blijedi, kroz grad dok leti
bili smo djeca ulice
danas stranci, glumci i lose uloge

I sve se svodi na pare i dalje
al’ ne na zajednicke, brate
ovo me tjera da pisem, svima pricam
sjecanje pomaze da disem, zato ziv sam

Imam planove u glavi
prvog dana cekaju da se javis
sve drugo ostavljam po strani
do korice knjiga je ispisana, stari

Ref. 2x