Jos ne svice rujna zora
jos ne trepti list sa gora
ne cuje se glas slavuja
zoru da najavi, zoru da najavi

Ne cuje se ni zefira
niti svirka od pastira
tisina je svud okolo
sve zivo pociva, sve zivo pociva

Neka cveta rosno cvece
nek se kiti njim prolece
ja ga necu vise brati
jer nije za mene, jer nije za mene

Ja ga necu, vise brati
jer ga nemam kome dati
kome sam ga darivao
zemlja je pokriva, zemlja je pokriva

Svaka travka, u spokoju
trazi makar radost moju
al’ od mene ona bjezi
daleko, daleko, daleko, daleko