Koliko puta na dan
bacim pogled na nas stan
napijem stara sjecanja
vodom s’ naseg izvora

Podignem glavu i znam
da ostao sam sam
sasvim sam,
zar nijedan
dobar razlog nemas
da o meni razmisljas

Budi mi voda u pustinji,
zedan sam,
k’o mornar bez broda
na moru sam sasvim sam
ja bicu ti dobar
k’o nijednoj nikad prije
vjeran do groba,
kako samo ludak umije

Koliko puta na dan
spustim suzu na moj dlan
napijem oba obraza
vodom mojih uzdaha…

Budi mi voda u pustinji,
zedan sam,
k’o mornar bez broda
na moru sam sasvim sam
ja bicu ti dobar
k’o nijednoj nikad prije
vjeran do groba,
kako samo ludak umije