Jedna je ljubav za obitelj
i ljubav je za Boga
al’ jedna ljubav posebna je
za idola moga

Za heroja mog djetinjstva
i vise od toga
Drazena Petrovica
ako pitas koga

Otkad otiso je Drazen
dogorjele su svijece
isplakane suze
i uvenulo je cvijece

Ali sve dok disem
dok kroz mene zivot tece
ja svaki put cu ustat
i zapljeskati najvecem

A zivot leti kapetane
ali tvoja slika
u mom srcu ja znam
da nece izblijediti nikad

Dajem ti svoju rijec
i pomisljam da l’ ikad
srest cemo se tamo gore
ili ne, al’ ipak

Nocas opet gledam nebo
jer u mislima si mi
i pitam se kako bi bilo
kad proslost bi

Bila drugcija od ove
da si osto s nama ti
dok pada zvijezda ko da opet
cujem Petrovic za tri

Ref.
Jer kad oci zaklopim
ja sjetim se, moj Drazene
kako sam te volio
u snovima jos trazim te

A kad mi dodje tesko
i kad sam uplasen
kad ne vidim izlaz
koliko puta sebi kazem

Da je na mom mjestu
sta bi sad napravio Drazen
jer kad se tebe sjetim
odmah mi je lakse

I mada te nisam poznavo
imam osjecaj da jesam
ko da sam tvoj najveci fan
za druge ne znam

No, mozda to i nije tocno
al’ nek kaze ova pjesma
kol’ko znacis za moj zivot
nisi svjestan

Tol’ko, da ti pisem stihove
jer nikad vise nikome
necu u zivotu svome dati
status ikone

Dok on radi trikove
i ostavlja zigove
i pitanja od kojih jedno
odavno je stiglo me

Da mozda jednom vrijeme
odgovorit se udostoji
da l’ si otiso na nebo
samo jos i to da osvojis

Jer od tog dana za mene
taj sport vise ne postoji
nit mogu ovi moji versi
bit Mozarta dostojni

Ref.

Kad sklopim oci
misli me vrate u jucer
dvadeset i nesto godina
do stare kuce

Drazen na TV-u
opet radi nemoguce
a ja ne mislim na glad
niti kako sam obucen

A jos sam djecak
i zeljan sam cega
jedino da mogu biti
vise poput njega

Rijeci nekad cudno zvuce
al’ duzan sam ti ove
jer zbog tebe sam poceo
vjerovat u svoje snove

Sad razmisljam o tome
kako je tvoja lopta
spasila ne samo moj
vec tisuce zivota

I zato ti hvala
ja poklanjam ti pjesmu danas
jer ti si pobjedjivao svijet
a mislio si na nas

Na male ljude
sto su svaki uspjeh tvoj
spajajuci kraj sa krajem
dozivljavali k’o svoj

Upornost i znoj
do svakoga cilja se probiju
dame i gospodo
Drazen za antologiju

Ref.

Jer kad oci zaklopim
ja sjetim se, moj Drazene
osmjeh si mi nosio
i zivot moj spasen je