Ponekad pomislim
da bi najbolje bilo
da se nikada ni vidjeli nismo

Jer, previse bola
previse rana na dusi
jedno drugome zadali mi smo

I tko je kriv
sad je to najmanje bitno
kada zidovi oko srca se grade

A ne mogu pobjeci
jer tvoje sjene me prate
a moji putovi uvijek tebi se vrate

A mogli smo drugacije
samo da smo sve, barem
izrekli ranije

Ref.
I boli me, boli me sve
sto podsjeca na tebe
a kada me pogledas hladno
srce mi umire

I previse, posvuda jos
kroz vene mi putujes
i lomis me, umaras
snagu mi uzimas
a tako nedostajes

Sve ove godine
u svakoj drugoj te trazim
barem pojavi se i ovu zedj mi utazi

Da usne zapamte koga to imati necu
i tko to razlog je
sto vise ne znam za srecu

Ref. 2x