Kako sad stvari stoje
nigdje necu rintajuci
kako sad stvari stoje
poludjet cu citajuci

Radim vec odavno
poruznio sam se i ostario
mislim na tebe stalno
debelo sam smrsavio

A ipak smo se nasli
skitajuci u paranoje
vukli smo se grintajuci
uzmi me pod svoje
ali nigdje necu rintajuci
kako sad stvari stoje

Kako sad stvari stoje
tesko da moze gore
kako sad stvari stoje
ljubavi ne plamte, one gore

I kad je mir
napastuju nemocne i djecu
zlocine prastaju svak svojem svecu
i kopno i more dijele na dvoje

I od nasega stvore
moje i tvoje
i tesko da moze gore
kako sad stvari stoje

Kako sad stvari stoje
nema nijedne osobe
kako sad stvari stoje
il’ si boss, il’ si osoblje

Nocima sanjam arhandjela
s kosom punom mrava
ima kozu moga tijela
moja je jedna i od glava

Provaljuje od sobe do sobe
ruke mi se znoje nekako me onesposobe
svi ga se boje osim jedne osobe
tebe, zlato moje

Ne znam kad su stupovi pali
jesu li ikada ista drzali
ili uopce uspravno stali

Kako sad stvari stoje
pamet potrebna nije
kako sad stvari stoje
u skoli su i djeca i starci i zmije

I dalje pisaju po rebrima
utucenih atrakcija
i nikad nista
nikakva satisfakcija

Iako gorim, ona me grije
znanjem koje i para i sije
a ni samo ne zna sto je
i kako samo li je
ako ne jos, uskoro je