Po ko zna koji put sam budan docekao svitanje
po ko zna koji put u glavi vrtim isto pitanje
Boze, zasto, molim te reci mi
zasto toliko boli patnje u malom zrnu vjecnosti

Vidio sam osmjehe s duplom dozom gorcine
zivot, crna tacka, sve najostrije krivine
sve brda i planine, srecu nikako da stignem
ali znaj, i bez krila ja cu gore da se dignem

Necu stat pred ciljem, necu slusat sta ko kaze
ostavit cu trag kao slova tetovaze
kao ljubav jedne majke privijene uz svog sina
to je ta ljubav koju osjecam kad snimam

Necu hodat gladan, kunem vam se velikim Bogom
i ako krenem padat, vucem dusmane sa sobom
jednom nogom smo u grobu, drugom smo u zivom blatu
ovdje dobijes i gubis,
sve u jednom satu

Ref.
Sada znam sta je zivot
i znam sta je bitno
kad izbor ti zafali
i znam da je sreca
k’o bol kad na ledja se navali

Lutamo nebom
snove pratimo slijepo
zivot nije ono sto smo sanjali
zelim dozivjeti sve to
o cemu smo mastali

Zelim da zivim san dok zivim sam
prozivim bar dan mog putopisa sve do utocista
al’ udobni je ram
kvari slika od hiljadu krika
nikad tiha zivotna prica

Bog moj je svjedok
sve dok zivim i postojim
i kad koplja mi se slome ja cu ostat da se borim
zivota se ne bojim, mada zivim oprezno
jer zivot nije igra koju rijesi jednim potezom

Prospemo znoj k’o sto vino prospemo
po podu za slobodu da do srece dospijemo
posljednom zeljom s neba ozivimo one
drugove najbolje sto nas prate kroz snove

Ne do slave, love vec do unutrasnjeg mira
igramo onako kako muzika nam svira
pravis glupost iz hira, kasno je za kajanje
ides dalje, znaj, nema vremena za stajanje

Ref.