A u sumrak jos jednom
setnja slomljenih sjena
to muskarac i zena
teturaju u kuci

Iz otvorenih rana
zvizdi pjesma zivota
ona sam i ona sama
u zagrljaj malenog stana

Gdje ona bira ploce
koje ce nocas slusati
na prstima plesati
jedno o drugo naslonjeni

Parketi skripe kao
trbuh stare pasare
umorni i potroseni, slomljeni
ali jos zaljubljeni

On joj njezno drzi
ruku na ustima
miris mu nikotina
i soli medju prstima

Za slucaj da se njeno
srce otme i poludi
pa naglas se nasmije
i djecu probudi

Ukradimo noci
jos minutu, dvije
tko ce nam zabraniti
nece ni primijetiti
jer i da nestanemo

Tko bi znao, nitko osim nas
tinja zvijezda u mraku sobe
zadnju palis prije spavanja