Kad me depra prasne
ja pisce pospem brasnom
i proteram iz sobe
poput kradljivaca stoke

Pa legnem potrosenu glavu
kaputom pokrijem
kao da stize kolega
sa zvukom pete malera

Ili meljem, ili sutim
bez razloga se ljutim
samo da ponor preskocim
samo da rupu zatvorim

Imas li hrabrosti
za jos malo
malo gluposti u dvoje
gluposti u dvoje

Na jedno oko skiljim
cuvam ga za noc
k’o mjesecar teturam
trazim odgovor

Sanjam te, imam groznicu
bledu i histricnu
predivnu i bolesnu
smijes me poljubiti

Dok budilica suti
i prvi futoni vec pristizu u zjene
i trgam stranice
slova u smecu zavrse

Nisu ni blizu istini
kako te opisati
nema nacina
ja zapinjem s recima