Ja imam jednu udicu
i noc kada sobom
promukne, odjekne

Da, ja imam jednu rec
od slova stvorenu
i sad, i sad cesto pricamo
o njoj dok umire dan

Jer sve sto hocu
da li sve to treba
necu da se odmaram
necu sada

Jer sad nemam vremena
da znam da necu sad

Ja imam jednu udicu
i noc, i noc, da l’ sam svugde
bilo gde zuje niti vodene
klizimo i pisemo da nisam tu

I bilo sta dok traje noc
ja necu da se odmaram
necu sad

Jer sad nemam vremena
necu sad, necu sad
necu sad, necu sad