Vlado KalemberPadam u ponore

Nitko me ne zna
ranu kojim prolazim
svaku vece
istim putem dolazim

Nitko ne ceka
moj povratak na vratima
tisina slusa
odjek mojih koraka

Slomljena vesala
na morima bez obala
ostavljen struji
i nemilosti vjetrova

Slucajan susret
i nada koja prolazi
ne znace mnogo
za vrijeme koje dolazi

Ref.
Padam u ponore
za svijetlom koje nestaje
padam u ponore
te neprekidne prevare

U dugoj potrazi
za nekim mirnim lukama
ostajem porazen
sa vjecno praznim rukama

Prolazan kao
zeljeznicka stanica
zarobljen vjecno
u igrama bez granica

Proslost sve mjenja
a sve se vec dogodilo
suvise kasno
da bi nesto znacilo

Ref.

amazon storage cabinet