Ponekad nocu, kada nema svjetla
i ne vidi se put od kise i od vjetra
sjetim se njega, Karabaja
i tu pocinje ta prica, negdje nasred Trebevica
auto mi je stao u mraku ko iz krimica
strava prava, Karabaja

Kad kroz zavjesu od kise
pridje covjek ko da klize
kozna jakna puna sjaja, pruza ruku
rece kratko, Karabaja

Ja sam biker, nisam rauber
‘ajde, prosetaj do haube
mozda napravimo nesto
od te tvoje robe s greskom
rece sa smjeskom

Ma, pusti, prdn’o je u sisu
a on samo rece tisu
i dok rukama si pljesn’o
stari auto vec je kresn’o
strava prava, Karabaja

Rekoh sebi, simpa junkie
e, bas cu pricat’ Branki
hajmo nesto popit’
covjek si cudan, al’ duhovit
neka hvala, Karabaja

I jos mi je rek’o, prije neg’ je nest’o
dole u Harley baru pronadji moju raju
reci da sam te ja posl’o
i da ti srede motor
dobar si covjek, imas jaja
pozdravlja te Karabaja, Karabaja, Karabaja

Ref. 2x
Karabaja mora dalje
Karabaja naci mora
Karabaja ne moze na nebo
otic’ bez motora

To be continued

Parkiram se, udjem u Harley bar
i upratim, tu sam covjek vrlo stran
like a krme in Teheran
osjetim poglede na sebi
i da se smot’o ne bi
prvi progovaram, sve vas pozdravlja Karabaja

Nasta muk u kafani
niko nista nije pit’o
atmosfera je bila
ko kad je umro Tito, najveci sin

Pridje mi stariji roker
ma, jesi normalan, jeb’o te
Karabaja se, ljepoto
davno rast’o sa zivotom
izb’o ga stoper, ukr’o mu motor

Ref. 3x

Karabaja mora dalje
Karabaja naci mora
Karabaja ne moze na nebo