Kraj pendzera Jusuf stari
kahvu srce, cibuk zari
gleda seher grad
i sjeca se davnih dana
onog vakta i zemana
kad je bio mlad

K’o jelen je nekad bio
konje jah’o, vino pio
Jusuf soko siv
s djevojkama sevdisao
uz sargiju pjevat znao
kao niko ziv

O mladosti, zlatni dani
djulistane poharani
divna li si, haj
djul-beharu ime slatko
Zehro, Suhro, Lejlo Hatko
vaj, sevdahu, vaj

Sta je zivot, dva koraka
od avlije do sokaka
kratak kaljav put
sapce Jusuf mutna cela
a niz bradu mu suza vrela
kanu na dlan zut