Na obali Drine jednog mutnog dana
partizanska majka stoji uplakana
gleda mutne vale i proljeva suze
pita hladnu Drinu sto joj sine uze

Drino, vodo hladna mutna, razlivena
ti si mome sinu grobnica ledena
kazi meni kaze gdje mi cedo spava
gdje mi skrivas Drino sina Miroslava

Sjecas li se Drino na godinu ratnu
kad pogibe junak za slobodu zlatnu
dusmanske mu puske srce raznijese
a tvoji ga Drino vali zanijese

Huci mutna Drina, viju se oblaci
majka vijenac ruza u valove baci
odnesose vali ruzu otrganu
da okite sinu grobnicu neznanu