Ovdje se radi o dva kotaca
o dvije, tri stange i jednom sicu
ovisi o tom kako tko shvaca
a zapravo, stvar je
u obicnom vicu

Trebam bicikl na pola dana
zasto ga trebam prica je duga
vazno je samo to da ga nemam
to jest bicikl, al’ imam druga

Stoput me zvao – daj, stari, svrati
on ce bicikl sigurno dati
i tako, eto, u cvrstoj vjeri
po taj bicikl odlazim k Peri

Pero i ja smo bili k´o braca
sjedili uvijek u istoj klupi
pusili tajno u istoj supi
od prvih pracki do dugih hlaca

Sve je to krasno, u istoj klupi
a sto ako Peri u glavu lupi
pa kaze – ja ti bicikl ne dam
ako ga trebas, ti si ga kupi

Zar da mi Pero okrene ledja
otkud mi pravo da njega vrijedjam
da je bicikl od suhog zlata
pa ja ga trebam na dva, tri sata

Ne moze Pero da se ne sjeti
bio je sa mnom u istoj ceti
pod kisom granata, u istoj borbi
nosili smo glavu u istoj torbi

Medjutim, bicikl nije granata
a vec je proslo i dosta od rata
covjek se mijenja i tko ce ga znati
hoce li dati, nece li dati

Ma, tko, je l’ Pero, sta ja tu mlatim
Pero mora bicikl sigurno dati
zar starog druga da on iznevjeri
kome cu drugom ako ne k Peri

Kum sam mu sinu u crkvi bio
kada nitko od nasih nije to htio
izgubih clansku zbog takvoga gafa
a mi smo zvali cak i fotografa

I sad se tu grizem zbog jednog bicikla
dok mahnito lupam na njegova vrata
on nista ne zna, on pita – tko je
a ja mu, kroz vrata, dreknem svoje

Ja sam Pero, ja
dosel sem ti reci
da ides u vrazju mater
i ti i tvoj bicikl
pozderi si ga