Svijetlio je Zagreb u ponoc i pedeset otvorila je prozor Odavno je nisi povrijedio ovako sav kofein svijeta nema te gorcine u sobi punoj dima jos joj fali nikotina da zablura slike na kojima ste skupa Drzis ju za ruke na Eiffelovom tornju ona bijela poput gejse u strahu od visine Ona sretna kao dijete 2005. pod slamnate sesire skriveni od ljeta Ref. Svijetlio je Zagreb u ponoc i pedeset otvorila je prozor i podigla rolete Odavno je nisi povrijedio ovako s njenog osmog kata suze razbijaju asfalt u sobi punoj dima jos joj fali boca dzina da utopi sve vase planove za sutra Ona bijela poput gejse u strahu od tisine bez tebe ona ne zna bez tebe ona nije Ref. S njenog osmog kata sve cinilo se krivo u ponoc i pedeset
Tekst pesme
