Jednoroze moj, konjino stara vec dugo ne pijes vode iz bunara i susi ti se rog, ponos i dika tvojeg krvnika, tvojeg konjanika Da l' se sjetis konjino kako zamirise trava kad rosa spusti se, a velika ti glava i okicen ti rog najljepsim cvijecem dan od srece, ja gusto zaplacem Jednoroze moj, vrijeme je za setnju do strme pecine u dolinu sretnu pa kad vode podzemne tople poteku rog svoj stavit ces, bez zraka disat ces I bit ces opet konjino ponos i dika tvojeg krvnika, tvojeg konjanika nece biti djevojke sto te jahat ne bi htjela da rog ti dotakne, duboko uzdahne
Tekst pesme
