Zvonila su za oluje zvonila su za vjencanja zvonila su za zivote i za zadnja putovanja Kao neka vjecna glazba nase slave, naseg jada zvonila su od davnina stara zvona moga grada Boga su i ljude zvala za trabakul koji tone zvonila su, zvonila su za gromace i balkone Skupljala su nase ladje kao ptice svoga gnijezda ko da srce majke kuca u zvoniku ispod zvijezda Dok spavaju stare luke i treperi plavi svod zvonici su kao ruke koje prate bijeli brod Ref. U kamenu nema neba covjek prodje tezak put al' su jednom kad ih trebam stara zvona opet tu Pricaju nam nasu povijest brizno kao otac sinu u veceri kao ova izlila su svu toplinu Kao neka vjecna glazba kolijevki, kolonada slusajte ih kako zvone stara zvona moga grada Ref.
Tekst pesme
