Nocas cu skoncat´ na tvojin rukan ka´ cokot loze prid zimu jer izilo je vrime dusu moju sa njon cini stagod pozelis Otvori´cu vrata srca svoga i skaline donijet´, postavit´ svin blagon svita cu ih posut´ samo nocas sa mnon ostani, sa mnon ostani Ref. Odrisi mi dusu, zacili joj rane i ne daj da jutro nikada svane posljednju zelju nocas mi uslisi jer cistoga srca prid Bogon se ne grisi Sve svoje dvore, ja da´ san tebi a sada, ka´ prosjak, zoven te sebi jer nisan misli´ srcen, nego mislju za uvridit´ tebe, najdraze moje, najdraze moje Ref. 2x Odrisi mi dusu, zacili joj rane jer cistoga srca prid Bogon se ne grisi cistoga srca prid Bogon se ne grisi
Tekst pesme
