Tekst pesme

Dvadesete

Da li je mladost uragan jer me vuce unazad dok bezim bez straha kad te vidim padam, balans Kako sad, kad puno mi uzmes malo das, bas dugo si zbunjen kao znas, hvata me ludilo, gubim dah Ref. Dvadesete, ja sama ne umem da prastam vise nam ne dam ni dana epilog bez kraja Budna sanjam, trazim se sada lutam sama, ne idem nazad previse divlji da ovde nasli bi spas skupa kazna, sve ti se vraca Ti nisi taj, vise me ne zanimas prelep je kraj, niko nece pravila prazan je stan pa se nikom nisam javila noci i kraj, magija Kako sad da duse nam gube znamo kraj, bas dugo si zbunjеn kao znas, hvata me ludilo, gubim dah Ref.