U Somboru pedeset i neke pamtim dobro, ko jucer se zbilo sankama smo dosli sa salasa ic' cemo na bunjevacko prelo Poklade su, njive su pod snigom a na prelu nebrojeno svita svi mirisu na jabuke rane i na ciste sobe podmazane Tolko lipih cura i momaka ja ne vidjeh nigdje u zivotu sastali se da se provesele da se vide i da se zagrle Mrak se spusti, zavjesa se dize na bini se zasijase zice dosli su nam najmiliji gosti tamburasi cak iz Subotice Nema vise tu sta da se prica u grlima svaka ric tad staje jer najbolji tamburasi svita bjese drustvo Tumbas Pere Haje Zaigrase divojke i momci u najlipsu nosnju obuceni jos je lipse to kolo momacko kad ga igra srce bunjevacko Po ponoci svi smo jedno bili dobro vino utrnilo svice igralo se i pivalo tako ko da niko nikad umrit' nece A sa strane posidale nane glede, paze, broje vise puta kol'ko ih je doslo iz Lemesa iz Bajmoka i iz Tavankuta Zora svice, njive su pod snigom a na prelu nebrojeno svita svi mirisu na jabuke rane i na ciste sobe podmazane Sve dok bude salasa i Backe sve dok pisma i tambura traje najboljega tamburasa svita bit ce ime Tumbas Pere Haje
Tekst pesme
