Idemo moj pas i ja ja brkat, on iz dalekih strana i poneko kaze da smo neobicni Hodamo oko pruga pa uza niti ulicica u izgradnji zacujemo podne, zacujemo vece i ni u kom slucaju ne vodimo ucmao zivot Necu ovdje govoriti o sebi ali on, taj moj pas njezna je ruza neke zore vjerna mojim grudima Prolaznici se, naknadno mozda samo osmjehnu jer su uredni i sivi kao pijesak prociscen i spreman za neku banalni gradjevinu Ja dotle lezim(u tisini) ko covjek od slame a nisam covjek od slame a moj se pas privija uza me i hrabri me i ja se ne dam
Tekst pesme
