On je mladji, rodio se kasno
i nije mu jasno zasto otac govori
da bi trebalo sve Srbe na vrbe
kako da objasni da voli bas nju
bas Srpkinju, bas Milanovu kcer

Kako objasnit’ ocu u kojem je bio geler
kojem su cijeli odred pobili Srbi
kako objasnit’ tigru
koji je uvijek is’o prvi
da je rodjena u Zagrebu ’85
isto k’o i on
i da sada nosi bas njegovo dijete

Trebace starom xanaxa
k’o i njoj piva
onda kad je sve pocelo
kad je sa njim na maturancu bila

Oni su urbana djeca
briju na exove i na partye
ne zanimaju ih hvidre
ni komunisticke partije

Oni vole samo Dinamo
i Eddyja i Dusa
pacifisti bojkotiraju
sve sto je Made in USA

Oni su metropola
akvarius, oni su radio 101
da ih pitas ko je predsjednik
oni ce ti reci, ne znam

Kasno je za pobacaj
iskreno oni pobacaj ne zele
vole se ludi maturanti
svoje dijete zele

Imam plan, rece im
tata i mama, ovo je Ana
tako je svejedno svi zovu
presutice da joj je puno ime Milana

Al’ ne, ne, saznali bi oni to kad tad
stari voli kad sam iskren
zato im idem to reci sad, sad, sad
travno, zgrada, liftom do cetvrtog kata
prezime Marusic, njegova mama im otvori vrata

Dobro vece, bok mama
fino mirise ti sarma
ovo je moja djevojka
drago mi je, gospodjo, ja sam Milana
ja sam Marija, vi udjite
sad ce vecera, vi se posluzite

Tak’ si zgodna,
idite za stol, ja cu doci odma`
za stolom stari sa zujom
pusi Kolumbo cigarete
na zidu Franjo spomenica
iz rata bajonete

Koga to moje oci vide, faljen Isus, sine
muski stisak ruku koje se znoje
i pitanje koje je ime tvoje
Milana, ona rece blago
i stvarno mi je drago
prezime nije bitno
ma bitno je, mala, bitno

Dovodis mi cetnike u kucu
mali, imas muda
to nije sve, stari
Milana je sa mnom i trudna
vec treci mjesec, dosli smo reci vama
pa onda idemo do njenog oca Milana
i njezine mame Jele

Franjo, to je njihov zivot
nek’ nasa djeca rade sto god zele
dosli smo reci, mama
prvo vama da cemo se vjencat’
ako ces se s njom vjencat’
onda, mali, mozes komotno
odjebat’ iz stana
a obojica znamo da nemas kamo

On se samo dize sa stola
pogleda Milanu i rece
Milana, haj“mo,
haj“mo u picku materinu odavde
Ivane, stani
Ivan stade, otac na koljena pade
otac pade u plac
u desnoj ruci mu osigurac

Otac jeca, u lijevoj ruci
bomba mu iz Kragujevca
srce ga skljeca i kaze
e ne i moja djeca
isto mi je, da mi ovaj
srpski geler puce
ili srpsko unuce da imam
isto bi me bolilo, isto bi me ubilo

Slusaj me, tata
pun mi kurac vise i tebe i rata
i ustasa i cetnika
i partizana i domobrana
ja volim nju vise nego ti domovinu
Tudjmana i generale, ja volim nju
i boli me kurac za ostale

Ona je moj bljesak
ona je moja oluja
moja crkva i papa
ona je moja spomenica rata
unprofor prevlaka
ona je moja haska klupa
ona i dijete su mi bitniji
nego ti i mati i sve to skupa

Otac se skameni
otac se ne mice, otac zanijemi
Marija mu, zena, smirujuce
stisce sakama ramena
u sobi muk, jedini zvuk dolazi sa linije
svira linija Mate Bulic
i pjesma gori borovina

Gori, gori, mater joj jebem
on gori dok gleda sina
kako ga ne jebe ni pet posto
on je naprosto sretan sa cetnikusom
gleda svog Ivana, svoje dijete
kako je hrabar i odvazen
k’o on devedesete

Ali nije on za dom spreman
on ga napusta spremno
i nije mu svejedno
zivjece bez pomoci mame i oca

Ponosan, ali u strahu
s Milanom napusta na ulicu
Bozidara Magovca Travnog
drzi Milaninu saku cvrsto
volim te, kaze klinac klinki
bice sve u redu, vjeruj mi
no sikiriki

Ivan se poce derat’
ne, ne, ne, ne
culi su eksploziju kragujevke
na ulasku u Utrine

Malo prije HG-spota
Ivan se jecajuci smota
na zagrebacki asfalt sad
k’o da zna sta je rat