Ovo je tuzna prica i tuzan konac ima ovo je tuzna prica o ljudima i psima Dane i tjedne sami prosla je zima i ljeto u sobi nekog hotela zivjehu covjek, i pseto Jeli su ista jela i pili su ista pica covjek je zivio pseci jer to je tuzna prica Pas se zvao Petar covjek se zvao Sava u svakome psu je covjek u covjeku pseto spava Godine tako su prosle i postoje takve krize covjek, uz narav psecu dobije zelju da grize Ista sudbina ih prati isto ih grije ljeto ne zna se ´ko je covjek i ne zna se ´ko je pseto Zajedno laju na Mjesec samoca, jad i bijeda covjeku dlaka je bijela a psu je kosa sijeda Vratar je sanjao vrata velika, i od zlata i kitu krizantema i ljubav, koje nema Dok cetiri para nogu i dva podvijena repa osmoro dlakavih sapa i cetiri oka slijepa Prosli su pored njega covjek, i pseto skupa napolju bijase hladno i kisa ulicu kupa Posli su korakom sloznim ususret psecoj sudbini oboje vidjese nebo i zvijezde u daljini No, odjednom ocajni jauk razbije grad napola iz prvoga ugla banu siva sinterska kola I sivi razapne mrezu na cetiri strane svijeta uzdrhtala je zemlja k´o srce velikog pseta Covjek, il´ pas, svejedno zajedno stanu da laju sada, u kolima istim istom se voze kraju Jer, ovo je tuzna prica i tuzan konac ima ovo je tuzna prica o psima, i o psima
Tekst pesme
